Znameniti događaji

Modruš na vrhuncu moći

Župa Modruš spominje se od 1163. godine. Postaje središtem biskupije 1460. godine, na vrhuncu crkvene, kulturne i političke moći. Bernardin Frankopan izdaje 1486. godine "Modruški urbar", jedan od najvažnijih povijesnih spisa Hrvatske, pisan glagoljicom. U Modrušu je, prema pretpostavci nekih povjesničara, tiskana prva hrvatska i južnoslavenska inkunabula, "Misal" iz 1483. godine.


Plemenita općina Draganić

Draganić je jedna od hrvatskih općina čiji stanovnici tijekom srednjeg vijeka nisu bili kmetovi podložni plemstvu. Slobodna plemićka općina Draganić ("nobiles de Draganich") uživala je prava i slobode na temelju povelje ugarsko-hrvatskoga kralja Bele IV., izdane 1264. godine njezinim žiteljima za stečene zasluge u ratu protiv Mongola 1242. godine. Ta povlastica povezuje Draganić s Turopoljem.


Odlučio o sudbini Hrvatske

Pogibijom Ludovika II. Jagelovića 1526. godine u bitci ugarsko-hrvatske i osmanlijske vojske na Mohačkom polju, Hrvatska je ostala bez vladara. Na izbornom Saboru hrvatskog plemstva u Cetinu 1. siječnja 1527. godine kraljem Hrvatske postao je Ferdinand I. Habsburški. Sudbina Hrvatske time je vezana za Austriju tijekom naredna četiri stoljeća, sve do 1918. godine.


Obrana bez topova

Karlovačka tvrđava sagrađena je 1579. godine i isto ljeto opskrbljena puškama i streljivom. No prve topove dobila je tek godinu i pol kasnije. Po naredbi utemeljitelja Karlovca, nadvojvode Karla II. Habsburškog, dopremljeni su iz Zagreba 1581. godine. Srećom, za to nije znala turska vojska i kašnjenje teškog naoružanja nije ugrozilo obranu. 


Neosvojiva utvrda

Karlovačka tvrđava opravdala je gradnju; turska vojska nije ju ni pokušala osvojiti zbog njezine obrambene moći, unatoč čestim sukobima u okolici (od 1592. do 1672.). Karlovačka vojna posada istaknula se i u drugim bitkama s Turcima, osobito konjica (arkebuziri) predvođena generalom Andrijom Auerspergom u pobjedi kod Siska 1593. godine, kojom je prvi put nakon Krbavske bitke 1493. godine vraćena vojna ravnoteža na hrvatsko-turskoj granici.


Najslavnije karlovačko vjenčanje 

Vjenčanje 16-godišnje Ane Katarine Frankopan i 21-godišnjeg Petra Zrinskog 1641. godine najslavnija je svadba u povijesti Karlovca i Ozlja. Njome su u tijesno rodbinstvo stupile najistaknutije hrvatske plemićke obitelji. Samo 30-ak godina kasnije, s propašću urote Zrinskih i Frankopana protiv vlasti u Beču, doći će do njihovog zatiranja i izumrća. 


Zavjet za izbavljenje od kuge

Najveća pošast kuge poharala je Karlovac 1691. godine (posljednja 1733.). Većina građana izbjegla je, pa i svi viši časnici osim Vuka Mihačevića. Kada je opasnost prošla, Karlovčani su ispunili zavjet Bogorodici podigavši na središnjem trgu (danas Trg bana Josipa Jelačića) kao zahvalu za kraj nevolje i ozdravljenje kip Bogorodice - inače prvi javni gradski spomenik, te crkvu blažene Djevice Marije Snježne podno gradine Dubovac.


Voda do grla

Najveću poplavu Karlovac je doživio u proljeće 1775. godine. Karlovačke rijeke izlile su se iz korita i preko bedema prodrle u grad. Šest dana Karlovčani su živjeli na katovima kuća i tavanima. Grad je posljednji put bio poplavljen 1966. godine. Potom je sagrađen nasip (dug 17 km) uz Kupu i Koranu, a 1984. godine prokopan odušni kanal Kupa - Kupa (dug 22 km).


Povlašteni grad

Za francuske vlasti od 1809. do 1813. godine, Karlovac je spadao u općine kojima je gradonačelnika - mairea imenovao sam francuski car Napoleon. Tu su povlasticu u Hrvatskoj imali još samo Zadar i Dubrovnik. Općina Karlovac u to doba imala je 7630 stanovnika i po tome bila treća u hrvatskom dijelu Ilirskih provincija, iza Rovinja i Rijeke.


Napredni karlovački ilirci

U Karlovcu su tiskani najvažniji spisi Ilirskog pokreta. Tu je 1838. godine osnovano "Ilirsko čitanja društvo", druga čitaonica u Hrvatskoj (iza Varaždina). Karlovački i zagrebački ilirci prvi su se u Hrvatskoj, 1839. godine, zauzeli za gradnju Ilirskog teatra u Zagrebu (budućeg HNK). Nakon Zagrepčana, bili su i najbrojniji osnivači Matice ilirske (kasnije MH) 1842. godine. 


Najdomoljubniji i najkulturniji

Karlovac je tijekom Hrvatskog narodnog preporoda (Ilirskog pokreta), uz Zagreb bio "najdomoljubniji i najkulturniji" grad u Hrvatskoj. Uživao je i drugo "zlatno doba" trgovine. Na poticaj iliraca uveo je - bez dopuštenja Beča - 1847. godine hrvatski jezik u javni život. Slijedili su ga drugi gradovi, te iste godine hrvatski postaje službeni jezik u Hrvatskoj.


Zagrepčani "ugasili" Karlovac

Jedan od najvećih karlovačkih požara plamtio je 1863. godine. Iz mlina na Korani proširio se na kuće u četvrti Rakovac. Karlovčane je obuzeo strah da će vatra uništiti čitavo naselje. Požar je gutao kuće tri dana, a ugašen je tek uz pomoć vatrogasaca pristiglih iz Zagreba. U pepeo je otišla imovina vrijedna 200.000 forinti, što je u to vrijeme bilo mnogo novca. 


Ustanak za slobodnu Hrvatsku 

Eugen Kvaternik poveo je 1871. godine Rakovičku bunu protiv austrougarskih vlasti. Ustanička Privremena narodna hrvatska vlada tražila je razvojačenje Vojne krajine i njezino pripojenje neovisnoj Hrvatskoj, uvođenje županija, općinsku samoupravu, jednakost pred zakonom i poštovanje vjeroispovijesti. Četvrti dan buna je ugušena, a vođe strijeljani. Usred Rakovice podignut je 1933. godine spomenik u sjećanje na vođu ustanka.


Prvak u hodanju

Karlovački svjetski putnik i istraživač Mirko Seljan ponio je u 27. godini života prestižan naziv "Champion of Globetrotter" (prvak u hodanju). Dobio ga je kao priznanje za nesvakidašnji podvig; 1898. godine propješačio je 2800 kilometara od Petrograda do Pariza u samo 100 dana. O putovanju je održao niz predavanja diljem Europe i Hrvatske, a uvijek se tražila ulaznica više.


Batine za čitav svijet

Kada su krajem 19. stoljeća štapovi za šetnje ušli u modu, Karlovac je postao jedan od najznačajnijih svjetskih proizvođača "congo" štapova ili, po domaći, batina. U gradu je otvoreno nekoliko tvornica batina. Najznačajnija je bila u vlasništvu Bartola Polića, osnovana 1888. godine, čiji su pogoni bili na Dubovcu. Godišnje je proizvodila i do 600 tisuća batina, a čak četiri petine izvozila u Ameriku. Karlovačke "congo" batine bile su jako cijenjene, a izrađivane su od mladica pitomoga kestena kojim obiluju šume u okolici. Potražnja za njima prestala je početkom 1. svjetskog rata.


Hrabrost koja je odjeknula

U Karlovac, grad s više tisuća neprijateljskih vojnika, ušla su 17. studenog 1941. godine 24 partizana predvođena Vjećeslavom Holjevcem želeći osloboditi ranjenog prijatelja. Otkriveni su na odlasku, ali su nakon borbe na koranskome mostu pobjegli. Po događaju su 1960. godine snimljeni "Signali nad gradom", dugo najgledaniji igrani film u Karlovcu. 


Div s Male Švarče

"Jugoturbina", najveće poduzeće ikada u Karlovcu i jedno od najvećih u Jugoslaviji osnovano je 1949. godine. Započelo je rad kao Tvornica turbina u bivšem mlinu, potom tekstilnoj tvornici, na Korani u Rakovcu. Tvornica je 1953. godine preseljena u nove pogone u Maloj Švarči, a naredne godine nazvana "Jugoturbina". Sredinom 1980-ih godina imala je umalo 10 tisuća radnika (petina tadašnjeg stanovništva Karlovca), a ostvarivala je gotovo polovicu gradskog dohotka. S pretvorbom i privatizacijom u gospodarstvu 1990. - 1992. je ukinuta, a dio poduzeća iz sustava nastavio je samostalan rad (najuspješnije Alstom Hrvatska).


Svjetska atletska rekorderka         

Jelica Pavličić Štefančić jedina je hrvatska atletska svjetska rekorderka; 1974. godine u Sofiji je istrčala 400 metara za 50,98 sekundi. Rođena Slunjanka i karlovačka maturantica, najuspješnija je hrvatska atletičarka u povijesti, a 2000. godine proglašena je i najboljom sportašicom Karlovca svih vremena. I danas, nakon 36 godina, drži rekord Hrvatske u trčanju na 200 metara (23,14), kao i neslužbeni (ručno mjereni) rekord na 100 metara (11,1). U sprinterskim disciplinama bila je 1970-ih godina višestruka prvakinja Hrvatske i Jugoslavije. Medalje je osvajala i na prvenstvima Europe i drugim važnijim atletskim natjecanjima.